Moj internet dnevnik
Gorski kotar
Blog
nedjelja, studeni 10, 2013

Povodom aktualnih rasprava u Hrvatskoj u svezi referenduma o tome treba li u Ustav RH ući odredba da je brak životna zajednica između žene i muškarca i u javnosti iznesenih teza da se time ograničavaju prava manjina (homoseksualaca, lezbijki itd.), a koja prava te manjine dosad nisu imale, nameće mi se jedna slična usporedba o mogućem kršenju prava jedne druge manjine, u ovom slučaju prava onih koji uživaju droge.

Naime, sasvim je realno i moguće da se u Hrvatskoj donese zakon o legalizaciji droga, kao i da se, s druge strane, pokrene inicijativa za raspisivanje referenduma da se u Ustav RH u cilju dodatnog osiguranja prava na zdrav život čovjeka unese odredba da se u Hrvatskoj zabrani trgovina i uporaba droga, sve u zaštitu života i zdravlja čovjeka. Bila bi to zapravo zabrana, no to ne bi bio presedan, jer Ustav propisuje i zabrane, pa tako u nas nije, na primjer, dopuštena smrtna kazna.

Neki će opet reći da to nije potrebno, da tu odredbu nije potrebno unositi u Ustav, jer da je ta materija uređena zakonom. No radi dodatnog osiguranja, s ciljem da neka buduća vlast ne bi mogla zakonski legalizirati uporabu droga, a takvih naznaka ima i u zemlji, kao i primjera u svijetu, sasvim je legitimno takvu materiju urediti ustavom. Neki će opet reći da se time jedna manjina stavlja u neravnopravan položaj (uživatelji droge), da su povrijeđena prava te manjine, no ako bi se željelo zaštititi prava svih manjina ili pojedinaca u svijetu, tada bi takva liberalizacija neizostavno vodila u totalnu anarhiju i brzu propast svijeta, odnosno nestanak ljudske zajednice i čovjeka.

A sada jedno šaljivo, ili pak sasvim ozbiljno pitanje: Zašto se zagovaratelji prava manjina i zaštitari ljudskih prava ne potrude da se zaštiti i pravo jedne veoma brojne manjine u našem društvu, a to su muškarci, pa da se referendumsko pitanje preinači i glasi: «Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žena i muškarca?»

Pažljivo pročitajte što sam napisao i što želim reći. (One kojima su padeži slabija strana, upozoravam da sam imenicu žena napisao u množini.). Naime, kao i homoseksualci i lezbijke, i ja želim da se i meni omogući da mogu sklopiti brak s dvije žene. (Zajedljivi će reći da je meni i jedna žena preveč i nek bum sretan da me trpi.) Naime, ako se dopusti da istospolni partneri mogu sklopiti brak, tada ne vidim prepreka da se omogući da brak bude ne samo dvočlani ili dvostrani odnos ili ugovor, već barem tročlani. Naime, kako je brak između ostalog i dvostrani ugovor, držim da bi također brak mogao biti zajednica ili ugovor više partnera, pa da tako potentni i dobrostojeći muškarci (koji su manjina u našem društvu) mogu sklopiti brak s više, ili bar s dvije žene, pa da tako i oni koji imaju ljubavnicu ili ljubavnice, mogu to stanje ili takav svoj odnos legalizirati.

Kako bi svijet ili naše ljudsko društvo tada izgledalo, zbilja je teško (ili nije?) predvidjeti.

gorskikotar @ 07:21 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 19, 2013

Ponadao sam se da ću uspostavom nove gradske vlasti u Delnicama na svome blogu manje pisati o društvenim i političkim temama, da ću se posvetiti putopisima ili objavljivanju stihova te raznih fotografija snimljenih u Gorskom kotaru, te na putovanjima u zemlji i inozemstvu, no moram se opet javiti s jednom društvenom temom u želji da ubrzam neka rješenja koja bi bila od velike pomoći starijim i siromašnim osobama na području Delnica i Gorskoga kotara.
Najprije jedan kratak uvod u naslovljenu temu. Neki znaju, no širem krugu, posebno onima izvan Delnica, nije poznato da je u srpnju 2011. godine u Vancouveru umrla gospođa Janet Majnarich, porijeklom Delničanka, koja je svojevremeno donirala 500.000 kanadskih dolara za izgradnju doma za starije osobe u Delnicama. Dugo nam je u Hrvatskoj i u Delnicama trebalo da osmislimo i započnemo realizaciju izgradnje staračkog doma u Delnicama. (O tome bi se mogla ispričati duga priča, pa će možda javnost jednom biti i upoznata o raznim peripetijama u vezi s tom donacijom, grickanjem toga novca, ali i o drugome.)
Ovaj puta ću se posvetiti informiranju javnosti (iako je o tome već nešto kazano u medijima) da je gospođa Janet Majnarich oporukom svojim Delnicama ostavila preko dva milijuna kanadskih dolara, namijenjenih prvenstveno za stipendiranje učenika i studenata, te za pomoć bolesnima i siromašnima.
Izvršitelj njene oporuke, gospodin Vilim Smiljanić, također Delničan koji živi u Kanadi u Vancouveru, a svako ljeto dolazi sa svojom suprugom u Delnice, prošlih se ljetnih mjeseci angažirao da se u Hrvatskoj, odnosno u Delnicama osnuje Zaklada Janet Majnarich, koja bi raspolagala tim sredstvima i putem koje bi se ostvarile one svrhe za koje je pokojna Janet Majnarich namijenila svoj novac.
Osobno sam bio angažiran u radu jedne grupe ljudi, čija imena ovdje neću navoditi, a čiji je temeljni zadatak bio pripremiti u suradnji s Gradom Delnice osnivanje Zaklade Janet Majnarich. Predlagao sam neka rješenja, zalagao se za neke stavove, no nisam uspio u tome da se što prije osnuje Zaklada, te da se zbilja velika suma novca prebaci u Hrvatsku, što bi za samu Zakladu bilo puno povoljnije, jer se na deponirana sredstva u Hrvatskoj ne plaća porez na kamate kao u Kanadi, a i kamate su kod “naših” banaka više, pa bi se prema nekim procjenama u Hrvatskoj na ime kamata dobilo 30.000 dolara više nego u Kanadi.
Nadam se da će aktivnošću gospodina Smiljanića, zatim Tomislava Mrlea koji je zaposlen u Gradu Delnicama, te još nekih ljudi Zaklada ipak ubrzo osnovati i da će u idućoj godini početi ispunjavati svoju svrhu.
No da se vratim na današnju temu. Ove je godine gospodin Smiljanić predložio i izdvojio novčana sredstva za nabavku uređaja za pružanje tzv. halo pomoći starijim i usamljenim osobama na našem području. Hvala Bogu, u našem kraju, pri tome mislim ne samo na Delnice već i na čitav Gorski kotar, imamo jako puno starije populacije o kojoj se mora brinuti čitavo društvo.
U svijetu, pa i u nekim dijelovima Hrvatske je taj oblik pomoći već duže prisutan, pa bi svakako trebalo ispitati konkretna iskustva pojedinih sredina u pružanju pomoći ljudima putem telefona. U svijetu se to naziva telecare, briga o ljudima na daljinu, odnosno pomoću suvremenih komunikacijskih sredstava. Za one koji ne znaju puno o tome, citirat ću jedan opis tog sustava koji sam pronašao na jednoj internetskoj stranici:
“Za osobe koje se kreću samo unutar stana ili kuće, eventualno u manjem krugu oko kuće, predviđen je uređaj priključen na običnu, fiksnu telefonsku liniju. Osoba za poziv za pomoć ima mali uređaj koji nosi stalno na sebi u vidu privjeska ili narukvice. Uređaj je otporan na vodu i korisnik ga može imati i pod tušem. Pritisak na SOS tipku aktivira poziv prema centru za pomoć. Osoba može razgovarati, preko mikrofona i zvučnika u uređaju s operaterom, koji se trenutno javlja na poziv. Poziv koji je došao centru za pomoć, na osnovu broja koji je zvao, otvara ekran s podatcima korisnika i kartu s lokacijom odakle je poziv upućen. Dalji postupak djelatnika centra ovisiti će o razlozima zbog kojih je korisnik zvao, stanju i uputama koje su mu ispisane na ekranu s korisnikovim podatcima. Na raspolaganju su mu veze prema specijalnim službama, rodbini, susjedu ili prijatelju koji su navedeni kao osobe za hitni kontakt.
Ovaj uređaj ujedno daje korisniku mogućnost da se javi na poziv bez posezanja za telefonom, javlja se upozorenje pri izlasku iz zone sigurnosti (dometa) ili potrebe za punjenjem baterije. Moguće su i dodatne funkcionallnosti u obliku aktiviranja alarma pri padu osobe ili dužeg vremena nepokretnosti.”
Tako je gospodin Smiljanić zamislio da bi sredstvima gospođe Janet Majnarich trebalo kupiti potrebne uređaje i opremu za kontaktiranje i pružanje pomoći starijim osobama. Dakako nije dovoljno kupiti samo aparaturu, već čitav projekt treba dodatno osmisliti, ocijeniti njegovu potrebu i svrhu, prikazati razne varijante i napraviti plan realizacije.
Tu smo mi u Delnicama zakazali, jer nismo uspjeli stvoriri jedan radni, operativni tim koji bi sve to realizirao. Nude nam se novci, a mi ih nismo sposobni iskoristiti za svrhe za koje su namijenjeni.
U Hrvatskoj postoje već višegodišnja iskustva u pružanju pomoći putem telefona, pa jednostavno treba ocijeniti što je od postojećih modela nama najprihvatljivije. U Hrvatskoj djeluje tako jedna komercijalna služba koja tu uslugu naplaćuje 100 kuna mjesečno, no ima i volonterskih udruga koje na dobrovoljnoj bazi pružaju telefonsku pomoć, korisnici plaćaju samo minimalnu mjesečnu članarinu. Detaljnije neću o tome. Oni koje to zanima, a posebno oni kojima je to dužnost i radna obveza, lako se informiraju i nauče, samo ako imaju volju.
Što predlažem?
U Gradu Delnicama treba formirati jedan stručni radni tim, koji će imati kompetentno vodstvo, koje će zajedno sa stručnjacima za socijalnu skrb razmotriti to pitanje i donijeti određene mjere i preporuke. Treba dati konkretna zaduženja te za najviše 15 dana riješiti ovaj slučaj. Neću navoditi sve institucije u Gradu i Županiji koje u tome moraju sudjelovati, jer je to opće poznato. Također je važno da sve sve radi javno i da zainteresirana javnost bude objektivno i na vrijeme o svemu informirana.
Također mislim da bi to trebao biti ne samo delnički projekt, već bi se u to mogao uključiti cijeli Gorski kotar, svi gradovi, općine i mjesta na našem području. Gradonačelnik bi morao tu ideju, projekt i program iznijeti i na Koordinaciji goranskih čelnika i ponuditi im da se zajednički uđe u realizaciju projekta halo pomoći našim starijim i sve više osamljenim i usamljenim Goranima i Gorankama.
Na kraju bih još iznio svoje mišljenje o tome da je pokojna Janet Majnarich, naša dobrotvorka, svakako zaslužila da se bar jedna ulica u Delnicama, ili neki drugi urbani prostor nazove njenim imenom, U znak zahvalnosti i poštovanja.

gorskikotar @ 10:10 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, rujan 3, 2013

S prvim danima rujna zakoračili smo u miholjsko ljeto, a neki vole reći i bablje ljeto. Ljetno razdoblje je skoro pri kraju, počeo je rujan i nova školska godina, no prema najavama meteorologa, vjerojatno nas čeka ugodna i topla jesen. Dosta je ljenčarenja i nama koji ne idemo u školu, pa sam tako nakon ljetne stanke odlučio povremeno objavljivati poneki napis na svome blogu. Tema ima puno, no onih zanimljivih, koje bi privukle pažnju šireg kruga čitatelja, baš i nema tako mnogo. Može se i drugačije reći: - da je bloger pismeniji i pametniji, mogao bi i od manje zanimljivih tema stvoriti privlačnu fabulu, a da je pak mudriji, prestao bi pisati. No kako god, evo par novih redaka.
Prošlih sam dana u novinama pročitao da je Grad Delnice ozbiljno zagrizao u jabuku zvanu osnivanje Etnografskog muzeja. I naš svestrani delnički kulturni djelatnik Davor Grgurić marljivo razrađuje i obrađuje tu ideju. Kako starim, i mene sve više zanimaju stari predmeti i mlade žene. No šalu na stranu!
Već sam jednom na blogu napisao da je moj kućni tavan, bar za mene, često puta bogato nalazište raznih zanimljivih stvari - starih novina, antikviteta i drugih zaboravljenih predmeta. Ako će se taj Etnografski muzej u Delnicama otvoriti u bilo kojem obliku u narednih nekoliko godina, Gradu ili Muzeju ću pokloniti stara zaprežna kola koja već dugo skupljaju prašinu na tavanu, a samo mi smetaju. Mislim da će se dobro uklopiti u postojeći trend skupljanja antikviteta za budući muzej. Naime, vidim da su Davor, odnosno Udruga Prepelin'c već nabavili jednu pogrebnu kočiju za budući postav muzeja. Za seljačka zaprežna kola s moga tavana koja su još uvijek u relativno dobrom stanju, doduše pretučena mušicama, ne tražim zauzvrat nikakvu naknadu. Pogotovo ne novce, već samo tek jednu malu uslugu: kad me seljani prenesu preko praga, kako bi to rekao naš pjesnik Tadijanović, volio bih da me stave u tu pogrebnu kočiju, pa da i ja uđem u delničku povijest - kao zadnja osoba koja je na Županjicu (kako je pokojni susjed Herenda iz Školske ulice izgovarao ime našeg delničkog groblja) otpeljana na starim mrtvačkim kolima. A ne da me grobar Luka vozi u kombiju!
Ovo je već pomalo i crni humor, pa neću dalje o tome, a niti o Etnografskom muzeju. Kratko ću tek nešto reći o naslovu današnjeg posta: Zdravstveni turizam u Gorskom kotaru i njegov razvoj. Neću ni o tome puno, jer imam dojam da temi turizma u javnom lokalnom diskursu, u novinama i ostalim medijima, posvećujemo čak i previše pozornosti (mislim na Gorski kotar), u usporedbi i s obzirom na trenutnu važnost i ulogu koju turizam, posebno s aspekta njegova doprinosa goranskom društvenom proizvodu, danas ima.
Kako sam zapravo došao na ovu temu? Vrlo jednostavno. Na tavanu sam pronašao sasvim uščuvan, kao da ga nitko nikada nije čitao, primjerak Narodnog zdravstvenog lista iz 1973. godine – broj 177-178, godište XV iz kolovoza-rujna spomenute godine. Dakle, točno prije 40 godina. Taj je list tada izdavao Zavod za zaštitu zdravlja – Rijeka, poznat po kratici ZZZZ, kao mjesečnik za zdravstveno prosvjećivanje, a znali smo ga pronaći u čekaonicama lokalnih domova zdravlja dok smo čekali red da nas doktor primi na pregled.
I danas taj list izlazi, možete ga i čitati, možda najlakše na internetskoj domeni http://www.zzjzpgz.hr/nzl/index.php, pa koga to zanima, može lako pronaći. U njihovoj arhivi na Inernetu nema toga broja, ali se zato može proguglati i pronaći na primjer da je u broju iz svibnja-lipnja 2002. godine o zdravstvenom turizmu u Gorskom kotaru pisao i prof. dr. sc. Josip Grgurić pod naslovom ZDRAVO KLIMATOLOŠKO PODRUČJE.
Danas ću samo ukratko prikazati sadržaj broja 177-178 iz 1973. godine, kao i objasniti razlog ili povod zašto je skoro čitavo izdanje posvećeno spomenutoj temi, dakle zdravstvenom turizmu u Gorskom kotaru - s dodatkom – i njegovom razvoju. (Teško je reći na što se taj dodatak, taj razvoj odnosi, no rekao bih da se odnosi kako na razvoj zdravstvenog turizma, tako i na razvoj Gorskog kotara.)
Razvoj Gorskoga kotara za mene je već dugo posebno zanimljiva tema, no sada sve više samo kao jedna mislena imenica, kao nešto što se možda još može pronaći u ponekim glavama i idejama, ali vrlo daleko od konkretne realizacije.
Da sam u pravu, bez obzira što će neki dežurni kritičari o tome misliti, govori i činjenica da se u proteklih četrdeset godina jako malo učinilo i na razvoju zdravstvenog turizma i na razvoju Gorskoga kotara.
Moram na početku napomenuti da su stručni članci objavljeni u tome broju Narodnog zdravstvenog lista zapravo izlaganja sa Savjetovanja održanog, ne znam točno kada, te 1973 godine u Delnicama.
Šteta što u časopisu nije objavljeno više podataka o tome savjetovanju – tko ga je organizirao, tko su sve bili sudionici, kakvi su zaključci doneseni itd. U arhivi Grada Delnica, ili pak u Historijskom arhivu u Rijeci sigurno bi se pronašli i ti podaci, no oni za ovaj moj osvrt i nisu toliko važni i potrebni. Naime, prvenstveni mi je cilj obrazložiti tezu da smo možda tada, prije četrdeset godina, ozbiljnije i stručnije pristupali problemima turizma i razvoja u Gorskom kotaru nego u ovo današnje vrijeme.
U svojim napisima, osvrtima i javnim istupima dosad sam često naglašavao potrebu organiziranja raznih stručnih skupova o problemima razvoja Grada Delnica i Gorskoga kotara, o potrebi planiranja strategije i dr., no sada, kad malo bolje promislim, eto na ovome primjeru savjetovanja iz 1973. godine, pitam se - ima li uopće smisla i svrhe truditi se i ulagati napore u osmišljavanje našeg razvoja, prvenstveno turizma, organizirati simpozije i okrugle stolove, donositi zaključke - kad je temeljni problem zapravo provedba i realizacija donesenih zaključaka i planskih dokumenata?
Uvodno izlaganje na Savjetovanju je tada održao predsjednik organizacionog odbora (danas bismo napisali organizacijskog!) – oec. Ivan Muvrin. Radio je u tadašnjoj Općini Delnice, a da bi delnički čitatelji znali o kome se radi, mogu dodati da potječe iz obitelji poznatoj po nadimku Kapara. Njegov sin Nikica Muvrin je danas direktor delničkog komunalnog poduzeća Risnjak.
Spomenuo bih ovdje i njegovu kćer, no ona mi je jednom zaprijetila da o njoj ne smijem ništa pisati na blogu, pa ću prešutjeti i nju i mladenačke ludorije naše generacije podno Japlenškog vrha. Vjerujem pak da se gospođa Adela, supruga pokojnog Ivana, neće ljutiti što ću nju spomenuti kao jednu divnu, dragu, strpljivu i vrijednu ženu, suprugu i majku…, dalje neću nabrajati, no moram još dodati - i moju simpatičnu susjedu.
Pišem tako i ... odlutam s glavne teme. Zato, dok se malo ne koncentriram nakon ljetnog odmora, samo ću u par riječi prepričati što je pisao, odnosno govorio na Savjetovanju, jučer  drug, a danas bi bio gospodin, Ivan Muvrin. Njegov referat bi mogao biti aktualan i u današnje vrijeme s obzirom na njegov sadržaj, ali i s obzirom na sadašnji stupanj razvijenosti turizma u Delnicama i Gorskom kotaru. Nakon Biserke Pleše, Ivana Muvrina i drugih delničkih aktivista na razvoju turizma, nakon pola stoljeća nismo daleko odmakli.
Ivan Muvrin je tada uvodno naglasio: “Područje Gorskog kotara nedvojbeno je cjelovito i specifično turističko područje. Međutim, njegova vrijednost ne zasniva se na sadašnjoj ulozi u turističkom prometu i turističkoj privredi SR Hrvatske, već na zaista povoljnim, a nedovoljno korištenim, prirodnim uvjetima i ostalim preduvjetima za razvoj turističke aktivnosti koji krči sebi put u društvo najkorisnijih privrednih djelatnosti u našoj republici.”
Kao da se otada nismo ni pedlja pomaknuli – i danas to kao mantru ponavljaju brojni naši političari i turistički djelatnici.
Muvrin je spomenuo i brojne dokumente koji o tome govore – planske projekcije, razne studije elaborate i izvještaje koje su izradile tadašnje stručne ustanove i stručnjaci u turizmu od 1960. godine pa nadalje. Sve ih ovdje neću citirati, no ako današnje planere goranskog i delničkog turizma to interesira (ima li ih i gdje su?), mogu slobodno pogledati i pročitati stručne priloge u spomenutom broju Narodnog zdravstvenog lista u kojem je otisnuto i Muvrinovo izlaganje.
Kroz osvrt gospodina Muvrina se stalno provlači i naglašava potreba stručnog i znanstvenog pristupa razvoju turizma: «Sinteza tih dokumenata je upućivanje na neke pravce razvoja, posebno zimsko-sportskog turizma o kojemu je, smatram, potrebno izvršiti još dublje analize, barem za više oblike zimskog sporta. «
Moja napomena: da smo nakon toga napravili dublje analize ne bi nam se u Delnicama, primjerice,  dogodilo klizalište.
Neću dalje prepričavati Muvrinovo izlaganje, ali ću još izvući nekoliko citata iz objavljenog napisa, koji s obzirom na našu današnju situaciju i naše “planiranje” razvoja turizma – jako puno govore sami za sebe, bez potrebe za dodatnim obrazloženjima.
Nakon nabrajanja brojnih činitelja i komparativnih prednosti Gorskoga kotara za razvoj turizma gospodin Muvrin zaključuje: «Dakle, svi ovi faktori nameću nam ozbiljna razmišljanja o putevima i načinu razvoja turizma ovog kraja. U kojim će se oblicima taj razvoj pojaviti kao apsolutan i dominantan nije lako donijeti sud. To nas upućuje na studiozno i plansko pristupanje rješavanju zadatka.» (boldao bloger)
Da smo ga bar poslušali!
Nadalje pisac, odnosno uvodničar u glavnu temu Savjetovanja ističe i važnost razvoja zdravstvenog turizma u nas: «Siguran sam da nam trud ovog savjetovanja neće izdiktirati konačno i jedino rješenje, ali tražimo zaključke koji će biti nacrt našeg programa za budući rad. [...] jer se Gorski kotar ističe kao središte između jakih industrijskih centara Zagreba, Rijeke, Siska, Karlovca i drugih»
Koliko su to danas jaki industrijski centri, o tome bismo mogli puno razglabati, no očito je da je uvodničar prepoznao ciljana tržišta, odnosno emitivna područja za goranski turizam, ali također i važan geostrateški, odnosno geoekonomski položaj goranskog područja.
Na kraju ovog osvrta nameće mi se pitanje koliko je ovaj moj prikaz uopće interesantan čitateljima? Možda tek uskom krugu, pa ću ovdje i završiti. U idućem ću nastavku bar ukratko prikazati stručna mišljenja i ostalih eminentnih sudionika spomenutog stručnog skupa, pa da se vidi kako smo tada ozbiljno, bar na teorijskom planu, pristupali problemima razvoja (zdravstvenog) turizma.
Pitam se ima li Gorski kotar danas snage i volje da jedno takvo savjetovanje ponovi? Ja mislim da ima. Prije dva mjeseca sam kontaktirao vodeće ljude visokih znanstvenih i nastavnih ustanova u djelatnosti turizma, i svi su pokazali izniman interes da Delnicama, ali i Gorskom kotaru u cjelini, pomognu u osmišljavanju našeg turističkog razvoja.
Izbori su završili, pa se pitam jesu li možda neki izabranici zaboravili na svoja tadašnja traženja i obećanja?

Sve čitatelje srdačno pozdravlja Vaš bloger na biciklu!

Bloger na biciklu


gorskikotar @ 08:23 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 16, 2013
Po komentarima na moj prošli osvrt na neke kulturne i turističke manifestacije u Delnicama vidim da su strasti nekih čitatelja jako uzburkane, da neki pojedinci i dalje pljuju, a manje argumentirano raspravljaju, da opet potežu argumente ad hominem, a ne ad rem, te sam odlučio, bar preko ljeta, zatvoriti butigu i smiriti napetosti koje sam izazvao kod dijela svojih čitatelja.
Obećajem da više neću pisati o stanju u Delnicama i iznositi svoje poglede na neke aktualne događaje. Neću ni zucnuti o narednim kulturnim događanjima u Delnicama krajem ovog i početkom idućeg tjedna najavljenim na web stranici Grada. Neću pisati niti o najavljenoj sjednici Gradskog vijeća. Čkomit ću k`o zaliven.
Ako i počnem pisati najesen, pisat ću o nekom izmišljenom selu u nekoj izmišljenoj kraljevini, pa ako se neki Delničani i Gorani tada prepoznaju, neće to biti moja krivnja.
Svoje ću kratke uratke objavljivati uglavnom na Facebooku, gdje je ipak malo teže ostati anoniman i u tajnosti napadati ljude. Tada sigurno neće biti toliko zajedljivih komentara.
I nemojte se više ljutiti na goranske, odnosno delničke blogere koji će sve manje objavljivati svoja razmišljanja na blogovima i pozivati ih da opet počnu pisati.

Ugodno ljeto Vam želi Vaš bloger!

gorskikotar @ 08:31 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, srpanj 13, 2013

Obukoh se, prozoru priđoh, a vani samo 11°C. I k tome poluoblačno. Hoće li se Bog ili vrijeme smilovati Delničanima i ostalim turističkim poslenicima u Gorskom kotaru da ovaj vikend ne pada kiša kod nas, te da se planirana turistička događanja i manifestacije održe po lijepom vremenu? Tko zna, moramo biti strpljivi. Prošli je vikend zbog vremenskih razloga odgođeno «otvaranje» tzv. Ljubavne staze u Delnicama podno Japlenškog vrha, neposredno uz Delnički park (kome bismo konačno trebali nadjenuti neko ime – je li to park Kralja Tomislava?, ili bismo trebali nanovo krstiti taj delnički ponos i vratiti mu staru slavu?). Valjda ovaj vikend neće padati kiša, pa će sve proteći u najboljem redu!?

Ljubavna staza


Doduše, prošla je nedjelja bila bez kiše sve do navečer, pa sam biciklom obišao tu novu delničku atrakciju?, provirio u Lovački dom, te učinio nekoliko snimaka. Obišao sam i druge sportsko-turističke lokacije u Delnicama, na kojima nažalost nije bilo ni pasa. Nikoga na košarkaškom igralištu, u Ledenoj dvorani još manje, o nogometnom stadionu da i ne govorim. Nitko nije igrao tenis ispred zgrade Gimnazije, a i Lovački dom je bi sablasno pust, kao što je to već i uobičajeno.

Provirio sam u taj ugostiteljsko-turistički objekt i odmah sam se oduševio kako je lijepo uređen, čist i ugodan ambijent. Navratiše petero gostiju (poslije sam vidio po registracijskoj tablici da su valjda iz Pule), i upitaše – jesmo li mi možda zalutali? Ljudi su došli na objed i nisu se mogli prečuditi da je tako lijep objekt – prazan. Pitam osoblje – imaju li kakvih prospekata o biciklističkim stazama ili nekim drugim atrakcijama. Kažu da nemaju ništa, jedino letak o Lovačkom domu. Nemaju ni bicikle za iznajmiti, barem za jednu obitelj, koja bi mogla biciklirati Japlenškim vrhom. Zimi nemaju ni sanjke ni neke druge rekvizite potrebne turistima. Zato imaju višegodišnje milijunske gubitke. Ali koga briga za to. Ne brine se o tome niti Pavelić, a čini mi se niti Petranović. Jedino mi je drago da je Žikica ovdje opet šef.

No vratimo se mi našem starom Wertheru, koji je u mladosti znao šetati ljubavnim stazama  podno Japlenškog vrha, a kad je bio dijete s roditeljima nazočiti plesnim večerima na terasi Lovačkog doma. I kasnije, u mladalačkoj dobi, u ljetnim večerima je odlazio na ples, ili pak u svojoj sobici sjetno slušao melodije glazbenih sastava koji su svirali na Lovačkom domu, u kojima je obavezno nastupao moj susjed Frenki. Tada su ljeta bila hladnija nego danas, no ljudi su bili topliji, pa su ljetne zabave na Lovačkom bile dobro posjećene.

Danas vaš Werther pati, ne samo zato što je prošlo njegovo vrijeme, što se s nostalgijom sjeća svoje mladosti. Vaš je Werther tužan i zbog toga što na pločama uz Ljubavnu stazu nije pročitao niti jedan stih nekog hrvatskog pjesnika.  A njemu je Tadijanović najdraži. Nema ni njemu omiljenog srpskog pesnika Rakića niti stihova Iskrene pesme: «O, sklopi usne, ne govori, ćuti,/Ostavi misli nek se bujno roje,/I reč nek tvoja ničim ne pomuti/Bezmerno silne osećaje moje.» Mogli su bar staviti Šantića, da ne nabrajam ostale pjesnike koji su pisali ljubavnu poeziju. Neću dalje o tome, jer o ukusima ne treba raspravljati.

Ljubavni pano


No treba li raspravljati o tome, da su za uređenje ove delničke Ljubavne staze dobivena sredstva od Ministarstva turizma u iznosu od, kako piše u novinama, 87.740 kuna, a da će se za samo otvorenje, odnosno proslavu potrošiti 49.538 kuna? Ja bih za te novce sigurno doveo Ibricu Jusića, vjerojatno i Mirjanu Bohanec, pa i Franju Majetića, no on je nažalost pokojni. Zato bih ja mogao glumiti Franju Šafraneka. A možda i gospona Fulira, kaj vi mislite?

No pustimo šalu na stranu, zbilja me kao građanina zanima – nije li to malo previše novca za ovu priredbu? U vrijeme kad naš gradonačelnik reže na sve strane, je li uopće dospio pogledati troškovnik ove predstave? Ili mu je promaklo? No možda se ja uzrujavam bez veze, možda zbilja tako treba biti – pa svi će novci ostati u džepovima delničkih poduzetnika i izvođača. No ipak malo više transparentnosti ne bi škodilo. Zato očekujem izvješće na web stranicama Grada ili Turističke zajednice o završnom računu ove manifestacije.

Na kraju još nekoliko pitanja i prijedloga. Nakon što su vrijedne djelatnice TZ-a očistile štenge za Lovački, zar se dionice između stepenica nije moglo malo pošudrati, odnosno razvuči pijesak? Pa organizirati trčanje od podnožja stepenica do u bronci izlivenog srnjaka. Koji će se prvi popeti na srnjaka, taj bi mogao dobiti neku bogatu nagradu, koju bi na primjer sponzorirao Lovački dom. Moglo bi to biti zanimljivo natjecanje ili atrakcija za našu mladež. A i sportaši koji dođu na pripreme u Delnice mogli bi te stepenice koristiti za kondicijski trening. Nekada su po njima trčali dinamovci Zambata i Čerček, dok ih je Štef Lamza čekal na terasi Lovačkog doma.

Još jedna ideja. Mislim da se moglo utrošiti i par stotina kuna za postavljanje dvaju stupova na ljubavnoj stazi, a između njih razvuči metalne šipke ili žice na kojima bi zaljubljeni mogli objesiti lokote kao znamen svoje neraskidive ljubavi. Nešto sam slično vidio na jednom mostu u Parizu, a i na Putničkom terminalu u Rijeci. Ja imam doma jedan stari lokot i mislim da bih ga prvi postavio na Ljubavnu stazu, kao znak trajne i neraskidive ljubavi prema mojoj Đurđici. Lokot je tako star i rđav, pa kad bih ga zaključao, više ga ne bih mogao otvoriti. Odlična metafora moga ljubavnog života.

Delnički ZOO


Na kraju još jedna opaska na izgled ambijenta tzv. Zoološkog parka neposredno uz Ljubavnu stazu. Po mojem mišljenju, to je prije svega tovilište alohtone divljači za potrebe ne znam čije, a ne nekakav ZOO. Mene taj prostor podsjeća na područje u Sibiru na kojem se dogodila čuvena Tunguska eksplozija. I nekako mi je žao ove divljači koja tumara tim zastrašujućim predjelom. Što rade naša društva za zaštitu životinja? Brinu se samo o mačkama i psima lutalicama?! Jasminka, javi se!

Kao Tunguzija


Sada zbilja na kraju jedan Post scriptum: Prije nego sam napisao ovaj tekst u ovo subotnje jutro, u Novom listu sam pročitao izvješće sa sastanka primorsko-goranskog župana s goranskim čelnicima. Neću komentirati ono o čemu su raspravljali, već me zanima sljedeće – je li se na tom elitnom skupu netko sjetio, ili postavio pitanje, najprimjerenije bi bilo da je to učinio čabarski gradonačelnik, o tome kako što bolje Lividragu valorizirati i komercijalno iskoristiti u turističke svrhe, za turistički razvoj ovoga kraja, da donosi prihod, a ne da ovdje održavaju sastanke ili terevenke pripadnici naše političke, sudske ili odvjetničke elite? Zaboravio sam spomenuti šumarski lobi.

No zašto se ja uopće sekiram? I tako će na Dan domovinske zahvalnosti, odnosno na Gospu Snježnu, sve to blagosloviti neki katolički svećenik, pripadnik naše crkvene katoličke elite?!

gorskikotar @ 07:38 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 24, 2013
Lipanj je, ne samo Gorskom kotaru, konačno donio ljeto, toplije dane nakon hladnog i kišovitog proljeća. No ja neću ovdje pisati o vremenu, već bih ukratko želio podsjetiti na neka zbivanja u mjesecu lipnju 2013. godine u Delnicama.

Na ulici mi poneki znanci kažu da sam se zalijenio, pa me i prekoravaju da ništa ne objavljujem na blogu. Doduše, znaju da sam pomalo bio angažiran u izbornoj kampanji u Delnicama, pa stoga nisam ni stigao ništa pisati. A nakon izbora sam si uzeo malo lufta, posjetio neka mjesta i zbivanja, pa ću o tome nešto i napisati, a i objaviti par fotografija.

U nedjelju, 2. lipnja je održan drugi krug izbora za delničkog gradonačelnika, te za još neka načelnička mjesta u lokalnim samoupravama u Gorskom kotaru. Novi delnički gradonačelnik postao je Ivica Knežević, koji je u drugom krugu dobio 1626 glasova, a njegov protukandidat Marijan Pleše, dosadašnji delnički gradonačelnik, samo 820 glasova. Napisao sam «samo», jer sam očekivao da će rezultat biti ipak puno tijesniji.

 Ivica Knežević, novi gradonačelnik Delnica

Ivica Knežević, novi gradonačelnik Delnica

Pristalice i podupiratelji Ivice Kneževića pobjedu su proslavili na Petehovcu, o čemu sam ranije objavio nekoliko fotografija na Facebooku. Moram također napomenuti da je za zamjenicu gradonačelnika izabrana Katarina Mihelčić, novo lice u političkom životu Grada. Kako će se ovaj dvojac bez kormilara na vodećim pozicijama u Gradu snaći, za sada je teško reći. Prošlo je premalo vremena da bi se mogao ocjenjivati njihov rad, no zasigurno im neće biti lako, ponajprije zbog prazne gradske blagajne. (Ovo bez kormilara sam napisao da se zapitate što je pjesnik time želio reći)

Neću baš ići kronološki u opisivanju zbivanja u mjesecu lipnju, pa ću ovdje naznačiti da je 21. lipnja održana konstituirajuća sjednica Gradskog vijeća Grada Delnica na kojoj je za predsjednicu izabrana Nada Glad s liste Ivice Kneževića Volimo Delnice, a za njene zamjenice Jelena Pavić Mamula iz SDP-a, te Maja Kezele iz PGS-a. Sjednici nisam bio nazočan, pa opširnije o njoj ne mogu ni pisati, no kažu da je protekla uredno i bez ikakvih napetosti.

Mogao bih tek napisati da su zvijezde (ili birači?) sve manje skloni nekim delničkim etabliranim političarima, a tu bih mogao prvenstveno spomenuti Alena Janjuševića iz SDP-a, Mladena Mauhara iz HDZ-a i Marijana Plešea iz PGS-a, u nadi da mi to nitko neće zamjeriti. Pojavljuju se naime neke nove i mlade snage na delničkoj političkoj sceni, pa će svakako biti zanimljivo promatrati rad Gradskog vijeća Delnica u narednom periodu, posebno stoga što u njemu nema klasične podjele na poziciju i opoziciju te da nisu stvorene nikakve formalne koalicije.

No vratimo se ipak kronologiji mjeseca. Početkom lipnja, točnije 6. lipnja sam u Rijeci obišao štandove goranskih turističkih zajednica smještenih pored zgrade riječkog kazališta u sklopu festivala mora i pomorske tradicije - "Fiumare". Uz ovu bilješku tek jedna fotografija, ali i jedno pitanje – koji su to pozitivni rezultati predstavljanja goranskih turističkih potencijala u susjednoj Rijeci i koliko to pridonosi ne samo našoj turističkoj promidžbi, već i turističkom prihodu u Gorskom kotaru? Treba li nam možda jedan integralni gorskokotarski godišnji marketinški plan koji bi vodio prvenstveno računa o novim i ciljanim tržištima na koja se turizam Gorskoga kotara mora orijentirati?

 Goranske turističke djelatnice

Goranske turističke djelatnice

Sedmog lipnja sam bio na nogometnoj utakmici u Maksimiru između Hrvatske i Škotske s Davorom Majnarićem koji živi u Rijeci, a potomak je dviju znamenitih delničkih obitelji. Naši su utakmicu nažalost izgubili ponajviše zbog hrvatske prepotencije, u maniri «lako ćemo».

Utakmica Hrvatska-Škotska

Utakmica na Maksimiru

Nekoliko dana kasnije smo moj prijatelj Damir i ja krenuli na studijsko putovanje u susjednu Sloveniju. Prvo smo posjetili Mozirski gaj, koji je Damir razgledavao s osobitom pažnjom. Dobio je zadatak prenijeti neka iskustva u održavanje Delničkog parka i drugih delničkih zelenih površina.

Branko u Mozirskom gaju

 Branko u Mozirskom gaju

 Damir u Mozirskom gaju

Damir u Mozirskom gaju

U susjednom Nazarju smo posjetili Muzej Vrbovec, odnosno Muzej gozdarstva in lesarstva. Uočili smo da unatoč novootvorenom muzeju u Brodu na Kupi, Delnicama nedostaje jedna takva muzejska zbirka, a koja bi u znatnoj mjeri nadopunila kulturnu i turističku ponudu našega kraja. Damir je obećao napraviti jedan detaljniji izvještaj kojeg će podnijeti novom gradonačelniku. Nadam se da će mi ustupiti svoj osvrt za objavu na blogu, pa ovdje neću detaljnije o tome.

Muzej gozdarstva i lesarstva u Nazarju

 Muzej u Nazarju

Nakon Mozirja i Nazarja smo posjetili Logarsku dolinu. I ova je destinacija bila predmet našega proučavanja – kako Kupsku dolinu što bolje oplemeniti kao potencijalnu izvrsnu turističku destinaciju. Ono što me uvijek oduševi kod Slovenaca je to da s malom djecom odlaze u prirodu i planine. Od malih nogu ih uče ljubavi spram prirode i usađuju im osjećaj za domovinu i zavičaj. Naši mladi roditelji, umjesto da odu u goranske šume i planine, radije posjećuju razne Tower centre, ZTC centre i druge hramove potrošačkog društva.

 Logarska dolina

Logarska dolina

Branko u Logarskoj dolini


Branko u Logarskoj dolini

Slap Rinka


Slap Rinka

Nakon Slapa Rinka u Logarskoj dolini (usporedi naš Zeleni vir?!) svratili smo u Ljubljanu u nadi da će nas primiti Alenka Bratušek ili bar Gregor Virant, no bila je nedjelja, pa nismo imali sreće. Stoga smo detaljno upoznali i prohodali središnji dio Ljubljane, a najviše se zadržali na Tromostovju.

Branko i Damir u Ljubljani

Branko i Damir u Ljubljani

Devetnaestog lipnja sam bio tužan i usamljen u malom mjestu zvanom Raskrižje Tihovo. Starosjedioci ga zovu i Kočevje, no nažalost, starosjedilaca više nema. To vam je malo mjesto tik uz Mariju Trošt. Prije stotinu godina je ovdje živjelo skoro stotinjak stanovnika, a danas više ne živi nitko. Nakon Iveta Klepca koji se nedavno preselio na vječna lovišta, ovdje dolaze samo vikendaši. Polako se obistinjuje moje predviđanje da će Gorski kotar postati vikend naselje i starački dom. Tužan sam bio i zbog toga što je Damir odbio doći na gemišt, a i novi gradonačelnik mi se više ne javlja na telefon otkako je zasjeo u Marjančekovu stolicu. No, veće štete tog sunčanog popodneva nije bilo. Stradala je samo jedna stara botilja crnog vina što mi ju je prije par godina poklonila moja susjeda Gordana K.

Svečana sjednica Gradskog vijeća Grada Delnica, koja je održana u mom susjedstvu – u Radničkom domu, bila je moje novo odredište. Nakon konstituirajuće sjednice Gradskog vijeća, na njoj se predstavila novoizabrana predsjednica Nada Glad. Od eminentnijih gostiju, uz dužnu ispriku ostalima koje ovdje neću spomenuti, sjednici je prisustvovao Petar Mamula, novi primorsko-goranski dožupan, od kojeg osobno puno očekujem u poticanju većeg zajedništva goranskih lokalnih zajednica, a o tome sam već nešto napisao na ovom blogu.

 Dožupan Petar Mamula i delnički gradonačelnik Ivica Knežević

Dožupan Mamula, gradonačelnik Knežević i njegova zamjenica Katarina Mihelčić

Iako me muči GERB, nisam mogao odoljeti dobrom vinu, pa sam na kraju u veselom društvu i zapjevao:

Raspjevani nakon svečane sjednice

 

Idući dan je opet bio blagdan, i to državni: Dan antifašističke borbe. U Delnicama je bilo niz kulturnih i zabavnih događanja, koja su se sasvim lijepo uklopila i u proslavu Dana Grada Delnica, a koji se zajedno sa župnim zaštitnikom slavi 24. lipnja na Ivanje.

Već u devet sati je započelo polaganje vijenaca na spomen obilježja NOB-a, antifašističke borbe, ali i Domovinskog rata. Fotoaparatom sam uredno bilježio sve te manifestacije. Kako imam dosta iskustva s organiziranjem sličnih manifestacija, predlažem da se unese malo više reda u Gradski protokol, te da se propišu načini obilježavanja i sve manifestacije povodom državnih, međunarodnih i lokalnih blagdana. Radi racionalnosti, decentnosti i uvođenja reda. Bilježim se sa štovanjem.

 Polaganje vijenaca pred spomenik ustanka naroda Gorskoga kotara

Polaganje vijenaca

 Ispred spomenika Goranskim risovima

Ispred spomenika Goranskim risovima

Nakon polaganja vijenaca, ispred zgrade Gradske uprave okupili su se sudionici 19. goranskog oldtimer relija. Bilo ih je zbilja mnogo, a mene je fascinirala mirnoća i pristojnost svih sudionika.

Sudionici 19. goranskog oldtimer rallya

Sudionici 19. goranskog oldtimer rallya

Boris Pleše na oldtimer motoru

Boris Pleše na oldtimer motoru

Ivica Knežević otvara rally

Ivica Knežević otvara rally

Popodne su moje unuke plesale zumbu na Delničkom placu, pa nikako nisam smio propustiti ni taj događaj.

 Zumba na delničkom placu

Zumba na delničkom placu

Navečer je Davor Grgurić i njegova Etno udruga Prepelinc u Lučicama organizirila koncert duhovne glazbe. Nastupio je zagrebački mješoviti zbor Mater Libertatis. Bili su izvrsni, a i ambijent je bio odličan. Držim da je crkva sv. Josipa pravo mjesto za takva događanja, posebno za nastup komornih sastava. Nije bilo baš puno ljudi na koncertu, a neki kažu da je problem u tome što su Lučice udaljene 3 (čitaj: tri) kilometra od Delnica. Bože moj, danas gotovo svatko ima auto, pa sigurno nije problem u prijevozu. Više je problem u našoj (ne)kulturi i nenaviklosti na takva kulturna događanja. Oni koji nisu te večeri bili u crkvi u Lučicama, zbilja su puno propustili.

 Zbor Mater Libertatis

Zbor Mater Libertatis

Puno krivnje se može pripisati i lošem marketingu i promociji raznih kulturnih događanja. Slično se može reći i za jučerašnju festivalsku večer Melodija Istre i Kvarnera, popularnog MIK-a, koja je održana u susjednoj slovenskoj općini Kostel, točnije u Fari. Čini mi se da sam bio jedan od rijetkih koji je u Delnicama kupio kartu za festval MIK-a. Čitav taj hrvatski i slovenski kraj uz Kupu je demografski opustošen, pa je zbilja trebalo uložiti dodatne napore za promociju MIK-a. Dvorana, odnosno šator u Fari, je bio samo napola pun. Mene su posebno, kao i uvijek, oduševili Prifarski muzikanti. (Ginu Picinić ne smijem spominjati, jer ovaj blog čita i moja žena.)

 Prifarski muzikanti

Prifarski muzikanti

Danas sam ostao na starom godišnjem. Ujutro sam zapalio svijeće na grobu svog oca Ivana i majke Katarine, kojoj je danas rođendan, a zapalio sam i filare na grobovima ostalih pokojnih Ivana i Iveta iz moje bliže i daljnje rodbine.

Vrijeme se danas naglo promijenilo, u deset je počela kiša. U 11 je pak održana svečana koncelebrirana misa u delničkoj crkvi sv. Ivana Krstitelja koju je predvodio vlč. Mario Gerić iz Župe Uznesenja Bl. Dj. Marije u Rijeci (Assunta pokraj Kosog tornja). Danas je blagdan Delnica, Dan Grada i delničke župe. Jaka kiša je omela dolazak većeg broja vjernika, no ipak se može reći da je crkva bila solidno popunjena. Misi su uz delničkog gradonačelnika nazočili i poneki gradski vijećnici i neki viđeni javni i politički djelatnici.

 Misa u delničkoj crkvi

Misa u delničkoj crkvi

Do idućeg javljanja svima srdačan pozdrav.

gorskikotar @ 17:24 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 5, 2013

Za vrijeme i nakon održavanja lokalnih izbora u Gorskom kotaru, u medijima i javnosti je najviše pozornosti bilo posvećeno izborima za gradonačelnike i načelnike, te za općinska i gradska vijeća lokalnih samoupravnih jedinica. Ljude i novinare je uglavnom zanimalo tko će im biti načelnik ili gradonačelnik i kakav će biti odnos političkih snaga u lokalnim vijećima. U toj izbornoj gunguli kao da nam je promakla jedna važna činjenica koja bi u narednim godinama mogla postati veoma bitna za daljnji razvoj Gorskoga kotara: naime, za zamjenika primorsko-goranskog župana Zlatka Komadine kao manjinski zamjenik je izabran Petar Mamula.
Nekako se stidljivo, ili uopće čak i ne ističe, da je on manjinski zastupnik srpske nacionalne manjine. Mislim da to uopće nije i ne bi trebalo biti sporno, bez obzira što bi netko mogao tvrditi da manjinski zastupnik u Primorsko-goranskoj županiji uopće nije potreban. O tome ovdje ne kanim pisati.
Javno želim podržati gospodina Mamulu i želim mu puno uspjeha u budućem radu. Vjerujem da će dobro zastupati i brinuti se o poštivanju prava ne samo srpske nacionalne manjine, već i drugih manjina koje žive na ovom području.
No ovdje bih želio istaknuti još nešto važno, bar s moga kuta gledanja, a to je da će naš Petar biti, ili mora biti, i predstavnik i zagovaratelj naših i svojih Gorana, koji također postajemo svojevrsna manjina, populacija koja sve više nestaje, umire ili odlazi u druge krajeve. Zato sam i ovaj post naslovio Goranski dožupan, što je kolokvijalni naziv za zamjenika župana.
Dok smo osnivali Društvo Gorana u Rijeci sredinom devedesetih godina, tada sam se zalagao i tražio da bi u Statut Županije trebalo ugraditi odredbu da jedan od dožupana svakako bude iz Gorskoga kotara, jedan s otoka, a župan iz Rijeke ili šire riječke aglomeracije. Nismo na tome posebno inzistirali, jer je Društvo Gorana bilo, a i danas je, nepolitička organizacija.
U ona sam vremena kao predsjednik Društva Gorana sudjelovao u radu Vijeća za Gorski kotar, kasnije i Povjerenstva malo dužeg naziva. Danas u Županiji nema posebnih tijela koja bi brinula o Gorskom kotaru, što je svakako ozbiljna tema, bar za jednu raspravu.
No zato danas imamo dožupana koji će se, bar se tako nadam, a tako je i župan jučer najavio, baviti, “osim manjinskim pitanjima, i radom udruga civilnog društva, ali i poljoprivredom, šumarstvom i ruralnim razvojem s obzirom na to da je agronom i dolazi iz Gorskog kotara.” Krajem travnja je Komadina kao kandidat za župana eksplicitno rekao da će Petar Mamula po teritorijalnom principu biti zadužen za Gorski kotar.
Petra sam upoznao prošle godine kad sam se interesirao za djelovanje LAG-a Gorski kotar, te sam i na ovom blogu dosta kritički pisao o Koordinaciji goranskih čelnika koji nisu imali dovoljno sluha za poticanje rada LAG-a Gorski kotar. Petra, koji je bio predsjednik LAG-a, goranski čelnici nisu ozbiljno shvaćali. Nadam se da će sada biti drugačije, da će se nakon ovih izbora ustrojiti jedna čvrsta i ozbiljna Koordinacija goranskih načelnika i gradonačelnika, da će se sastajati bar jednom u dva mjeseca i ozbiljno raspravljati o bitnim i zajedničkim goranskim problemim. Da će poduprijeti LAG Gorski kotar kao instituciju koja je nezaobilazna u dobivanju sredstava EU fondova. 
Vjerujem da će i Petar Mamula sudjelovati u radu Koordinacije, te da će on biti spona, veza ili poluga koja će Županiju izvještavati o goranskim problemima, da će Goranima prenositi važne spoznaje i podatke o razvojnim i drugim planovima Županije, te se u Županiji zalagati i za bolji tretman Gorskoga kotara u županijskim razvojnim politikama i dokumentima.

gorskikotar @ 08:25 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, svibanj 31, 2013
Upravo slušam Radio Gorski kotar i priopćenje kandidata za gradonačelnika Delnica, gospodina Marijana Plešea, koji u svom obraćanju spominje i moje ime u negativnom kontekstu, iako za to nije bilo nikakva razloga, jer u ovo predizborno vrijeme uopće nisam javno nastupao niti govorio o njegovom liku i djelu. Točno je jedino to, da sam vodio kampanju Ivice Kneževića za gradonačelnika Delnica i pomagao mu u njenom osmišljavanju.
Vodili smo pozitivnu kampanju, nismo nikoga vrijeđali, pa je Marjanček valjda nervozan, jer mu se jako ljulja fotelja. Ako ga je zasmetala izjava koju je gospođa Nada pročitala - da je Grad u stagnaciji, pa čak i u nazadovanju - onda ga sasvim razumijem, jer istina jako boli. U 12 godina njegovog mandata sve je u nazadovanju: Delnice propadaju demografski, gospodarski, sve je manje zaposlenih, kulturni život je sve siromašniji, grad estetski jako loše izgleda....
Dvanaeset godina, od tada kad sam bio vijećnik DC-a u Gradskom vijeću, kao i zadnje tri godine kao predsjednik Odbora za gospodarstvo, obrtništvo i poduzetništvo, stalno sam naglašavao da Grad mora planirati svoj razvoj, da mora donijeti strateške i akcijske planove za pojedina područja, na primjer - za razvoj turizma, gospodarstva, sporta, ali moje riječi nisu naišle na plodno tlo.
U prilogu objavljujem odgovor gradonačelnika Marijana na moje vijećničko pitanje - zašto Grad ne donosi planove razvoja. Evo što mi je odgovorio 12. prosinca 2001. godine:
"Pošto ne postoje ni zakonski ni statutarni imperativi donašanja programskih smjernica, a iz saznanja iz drugih lokalnih samouprava koje također nemaju programske planove, nismo u obavezi dostavljati Vam naše programe i planove rada za strateške odnose u Gradu Delnice za slijedeće razdoblje"
U potpisu Marijan Pleše, što se vidi i iz priložene preslike na mojoj FB stranici.

Samo da još napomenem da sve druge lokalne samouprave u Gorskom kotaru, a da ne spominjem ostale lokalne jedinice u PGŽ i Hrvatskoj, donijele su planove razvoja - ili ukupnog razvoja, ili strateške planove, ili akcijske planove itd. Sve se to može provjeriti na njihovim web stranicama.
Marijanu u životu želim sve najbolje, a isto tako želim da na izborima pobijedi Ivica Knežević, u nadi da će uspijeti bar zaustaviti naša delnička kola koja su opasno krenula nizbrdo.

gorskikotar @ 16:48 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 28, 2013



Na blogu Lokalni izbori u Gorskom kotaru (vidi link s desne strane) objavljena je Deklaracija Nezavisne liste Volimo Delnice o zajedničkom i usklađenom djelovanju u Gradskom vijeću Grada Delnica na poticanju društvenog i gospodarskog razvoja lokalne zajednice, na poboljšanju uvjeta života i rada svih naših stanovnika, te jačanju ugleda našega Grada.
Iako je tu Deklaraciju na spomenutom blogu pogledalo skoro devedeset čitatelja, mislim da je dobro da i ovdje svojim čitateljima predstavim tu Deklaraciju, da vide - kako će Nezavisna lista Volimo Delnice djelovati u Gradskom vijeću i kakvu će politiku provoditi  sam Ivica Knežević.
Jedan od razloga da to učinim je i moja želja da ljudi počnu diskutirati, odnosno čitatelji komentirati sadržajne stvari, a ne da govore samo o izbornim kandidatima.
Još moram napomenuti da je Nezavisna lista, odnosno kandidat za gradonačelnika Ivica Knežević tekst Deklaracije poslao svim delničkim strankama koje su dobile svoje predstavnike u Gradskom vijeću. Zamolio ih je da do srijede daju svoje primjedbe na tekst Deklaracije i da odgovore prihvaćaju li tu političku koncepciju. Hoće li stranke, odnosno njihovi šefovi prihvatiti tu platformu, hoće li moći zajednički djelovati u Gradskom vijeću, znat ćemo najkasnije u petak.
A sada tekst prijedloga Deklaracije:

Nakon provedenih lokalnih izbora u svibnju i lipnju 2013. godine
za gradonačelnika i Gradsko vijeće Grada Delnica,
kandidacijska lista grupe birača Ivice Kneževića
i političke stranke koje su samostalno ili u koaliciji sudjelovale na izborima
te imaju svoje predstavnike u novom sazivu Gradskog vijeća
[ovdje se mogu poimence navesti stranke]
svjesne svoje velike odgovornosti za budući razvoj Grada,
kao i dužnosti i obveza njihovih predstavnika da aktivno i marljivo u Gradskom vijeću
rade na poticanju društvenog razvoja i svekolikog napretka Grada Delnica,
donošenjem najboljih odluka, mjera i drugih akata
u cilju što bržeg oporavka i razvoja gospodarstva,
povećanja društvenog, komunalnog i životnog standarda svih stanovnika Grada Delnica
i kvalitetnijeg rada svih gradskih institucija

svečano se obvezuju

da će se u Gradskom vijeću i u političkom životu Grada Delnica
ustrajno zalagati za poštivanje demokratske procedure u radu i donošenju odluka,
planirati i redovito održavati sjednice na kojima će raspravljati bitna pitanja za razvoj Grada,
da će se zalagati za odnose međusobnog uvažavanja, snošljivosti i poštivanja,
da će razlike u stavovima i mišljenjima o rješavanju određenih problema
nastojati ukloniti ili ublažiti u uzajamnom tolerantnom i kulturnom dijalogu i suradnji,

te stoga donose
D E K L A R A C I J U
o zajedničkom i usklađenom djelovanju u Gradskom vijeću Grada Delnica
na poticanju društvenog i gospodarskog razvoja lokalne zajednice,
na poboljšanju uvjeta života i rada svih naših stanovnika
te jačanju ugleda našega Grada

Potpisnici ove Deklaracije su suglasni da će se aktivno zalagati, posebno u radu Gradskog vijeća, ali i svih drugih gradskih institucija, upravnih tijela, političkih organizacija i građanskih udruga u kojima djeluju za ostvarenje sljedećih zajedničkih ciljeva, koje će u procesu njihove operacionalizacije uzajamno, dogovorno i sa što većom suglasnošću svih partnera dalje dorađivati i zajednički provoditi:

 Poticanje razvoja gospodarstva, poduzetništva i obrtništva u Gradu Delnicama donošenjem učinkovith mjera i konkretnih odluka na Gradskom vijeću i njegovim radnim tijelima;
 Izrada Strategije gospodarskog razvoja Grada Delnica, izrada Plana prioritenih ulaganja u poslovne zone uz donošenje i drugih mjera za privlačenje vanjskih investicija;
 Donošenje mjera i poticaja za rješavanje nezaposlenosti i stvaranje uvjeta za novo zapošljavanje, posebno mladih ljudi te pružanje pomoći u njihovu školovanju i zapošljavanju;
 Revizija i finalizacija postojećih i pokretanje novih programa za korištenje EU fondova;
 Unapređenje rada i davanje veće društvene i materijalne potpore mjesnim odborima;
 Revizija i konsenzualna izrada prioriteta gradskih ulaganja u 2013. i 2014. godini uz nastavak započetih investicija u komunalnom gospodarstvu (kanalizacija, pročišćivač, sanacija prometnica);
 Stavljanje u funkciju svih gradskih i drugih neiskorištenih nekretnina na našem području, prvenstveno u proizvodne svrhe;
 Izrada Plana razvoja turizma i unapređivanje rada i ustroja Turističke zajednice Grada Delnica, te pokretanje inicijative za formiranje Delničkog ili Goranskog turističkog klastera;
 Unapređenje prometa i prometne infrastrukture u Gradu, zimsko reguliranje prometa u Delnicama, konsenzualno provođenje ili pak stavljanje ad acta postojeće gradske odluke o naplati parkiranja;
 Definitivna sanacija odlagališta smeća u Sović lazu i rješavanje drugih ekološki osjetljivih pitanja (voda, zrak itd.), te pronalaženje lokacije i izgradnja parkirališta za kamione;
 Unapređivanje estetskog izgleda Grada te jačanje javnog reda i mira provođenjem postojećih, a po potrebi donošenjem i novih usklađenih mjera;
 Utjecanje na poboljšanje rada i statusa Goranskog sportskog centra, Risnjaka i Komunalca, odnosno racionalizacija i unapređivanje rada svih gradskih institucija, onih pod ingerencijom Grada i u njegovu vlasništvu, kao i onih u kojima je Grad samo djelomični udjelničar;
 Bolja suradnja i sinergija s državnim poduzećima (Hrvatske šume, Hrvatska vodoprivreda, Hrvatske ceste, Hrvatska elektroprivreda) u rješavanju zajedničkih interesa i problema;
 Veća briga i aktivno djelovanje lokalne samouprave u zdravstvu, školstvu i socijali (poboljšanje primarne zdravstvene zaštite i specijalističkih službi, davanje socijalne pomoći, zdravstvena briga o djeci, dječji vrtić, dijaliza, dovršetak izgradnje Doma za starije, nastavak programa geronto domaćica, itd.);
 Rasprava i donošenje Plana i programa razvoja sporta u Delnicama i stvaranje Gradske zajednice sportova, pokušaj stvaranja konsenzusa o financiranju sportskih klubova, odnosno udruga;
 Transparentnije i racionalnije financiranje kulturnih i drugih udruga iz Gradskog proračuna, te njihova veća kontrola;
 Planiranje rada Gradskog vijeća, ali i svih društava i ustanova u vlasništvu Grada;
 Analiza temeljnih dokumenata Grada (Statut, Poslovnik Gradskog vijeća, Proračun i dr.), te konsenzualni dogovor o potrebi njihove izmjene, odnosno dorade;
 Veća otvorenost spram javnosti i jačanje transparentnosti rada svih gradskih institucija, posebno Kolegija gradonačelnika, Gradskog vijeća i gradske uprave, uz stalno unapređivanje njihova rada;
 Unapređivanje informiranosti javnosti o radu gradonačelnika, Gradskog vijeća i gradske uprave, kao i o svim drugim važnim pitanjima iz života Grada putem lokalnih, regionalnih i nacionalnih medija;
 Povećanje kvalitete internetske stranice Grada, analiza potrebe, oblika, sadržaja i načina izdavanja  Déjuonške beséjde, te pokretanje inicijative za izdavanje Goranskog zbornika;
 Bolje korištenje suvremene informacijske i komunikacijske tehnologije u Gradu (Internet, suvremena telefonija, kompjuterizacija, digitalno poslovanje i dr.);
 Bolja valorizacija, promocija i zaštita pozitivnih civilizacijskih tekovina te povijesne i kulturne baštine Grada Delnica i Gorskoga kotara;
 Poboljšanje uvjeta djelovanja Radija Gorski kotar u suradnji s ostalim lokalnim samoupravama u Gorskom kotaru uz široku i demokratsku raspravu o mogućoj transformaciji Radija Gorski kotar (vlasništvo, obogaćivanje programa, proširenje čujnosti i dr.)
 Jačanje suradnje s jedinicama lokalne samouprave u Gorskom kotaru, posebno na donošenju i provođenju zajedničkih programa, rješavanju konkretnih problema i na usklađenom nastupu prema trećima (Država, Županija), a u sklopu toga i na promociji Gorskoga kotara;
 Čvršći i transparentniji ustroj Koordinacije goranskih čelnika lokalnih samouprava i inzistiranje na realizaciji zajedničkih goranskih projekata (npr. Goranski vodovod, Goranski turistički klaster, Goranska turistička zajednica ili njihova bolja koordinacija, prostorno i prometno planiranje, pitanje povratka zemljišnih zajednica, zbrinjavanje otpada i sanacija Sović laza itd.);
 Analiza i ocjena dosadašnje lokalne i međunarodne suradnje Grada Delnica, dogovor o nastavku ili uspostavljanju novih prijateljskih odnosa s gradovima u zemlji i inozemstvu uz stalno jačanje suradnje s partnerima iz susjedne Slovenije.

gorskikotar @ 15:22 |Komentiraj | Komentari: 53 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 15, 2013

Kampanja za lokalne izbore u Delnicama i Gorskom kotaru, kao i u čitavoj Hrvatskoj je na svom vrhuncu. Ostala su još samo četiri dana do izbora, odnosno samo tri za žestoku kampanju, za njenu završnicu. U subotu naime nastupa predizborna šutnja. Što se tiče institucije predizborne šutnje tijekom izborne kampanje, treba reći da nje nema u nekim zapadnim demokracijama, a i u Hrvatskoj je već bilo prijedloga da se predizborna šutnja ukine, te da se dopusti promidžba kandidata i stranaka i na sam dan izbora. Osobno sam za tu soluciju iz više razloga, no o tome neću sada detaljno pisati.
Želio bih se naime tek kratko osvrnuti na dosadašnji tijek kampanje u Delnicama, na poruke koje nam šalju naši kandidati putem raznih medija, na način njihova pakiranja, ali i na njihov sadržaj. Nažalost, nemam cjelovitih spoznaja niti totalnog uvida u delničku kampanju, pa ću ovaj tekst pisati na osnovi površnih zapažanja, te u strogom smislu ovo nije stručna analiza, već samo gledište i razmišljanje jednog autsajdera.
Kao što sam već prethodno napisao, u ovogodišnjem ciklusu lokalnih izbora u Delnicama može se zapaziti pojačan interes ljudi i stranaka za kandidiranje i aktivno sudjelovanje na izborima za gradonačelnika Delnica i za Gradsko vijeće. Da ponovim, za gradonačelnika se u Gradu Delnicama kandidira šest kandidata, a devet je kandidacijskih lista za Gradsko vijeće.
Koriste se sve poznate metode iz prakse i teorije izbornih kampanja, pa tako kandidati nastupaju uživo, najčešće na delničkom placu, obilaze ljude po kućama, tvrdeći da je najbolja metoda pridobivanja glasača ona od vrata do vrata, Radio Gorski kotar je počeo emitirati sučeljavanja kandidata za načelnike goranskih općina i gradonačelnike Čabra i Delnica, piše se po novinama itd.
Delničane će osobito zanimati sučeljavanje u petak, kad će na Radiju (valjda) nastupiti svih šest kandidata. No na RGK stranke i kandidati emitiraju također i plaćene emisije u kojima iznose svoje programe. Slušamo i razne kratke izborne poruke i više ili manje vješto složene slogane, da ne kažem jinglove. Ne znam kako ljudi na to reagiraju, jesu li već pomalo zasićeni, pa jedva čekaju da prođu ovi izbori?! Nema nikakva istraživanja javnog mnijenja, pa o tome ne možemo ništa točno reći, već samo komentirati na temelju površnih dojmova.
Radio Gorski kotar ima dosta visoke cijene za emitiranje propagandnih emisija u vrijeme izborne kampanje, pa si svi ne mogu dopustiti dulje plaćene emisije. (Ovu moju opasku o visokim cijenama na Radiju ne trebaju ozbiljno shvatiti, jer time nikako ne osporavam da Radio samostalno vodi svoju poslovnu politiku, pa i politiku određivanja cijena koja mu najbolje odgovara.) Uprava Radija vodi poštenu igru, pa svim strankama i kandidatima putem izvješća s njihovih konferencija za novinare omogućuje jednak tretman i daje jednako vrijeme za iznošenje izbornih poruka.
Mislim da bi i Novi list u vrijeme izborne promidžbe prema svima trebao imati takav odnos, pa svim izbornim natjecateljima dati jednaku mogućnost u pogledu broja objava i količine izvješća s predstavljanja kandidata, odnosno konferencija za novinare. Primjećujem da različite regionalne, odnosno lokalne stranice u Novom listu imaju nejednak broj ili količinu novinskog materijala o izborima. Možda sam subjektivan ili površan, pa ovu moju ocjenu ne treba previše ozbiljno shvatiti. Novi list su novine u privatnim rukama, a posebno se ne bih želio uplitati u njihovu uređivačku politiku. No više transparentnosti svakako ne bi škodilo.
Kandidati i liste su dosta prisutni i na Internetu, posebno na Facebooku, a neki kandidati imaju i vlastite web stranice. Isprva sam mislio ovdje na blogu objaviti osvrt na kvalitetu i sadržaj tih stranica, no kako je to ozbiljan i zahtjevan posao, koji zahtijeva dosta vremena, odlučio sam ne komentirati pojedine web stranice, jer bih bez detaljnog uvida sigurno bio suviše parcijalan i neobjektivan. Ovo bi mogla biti zanimljiva tema i teren za istraživanje kakvog delničkog srednjoškolca koji ima afiniteta spram društvenih znanosti ili politologije, predmet možda kakvog maturalnog rada.
Ne znam koriste li se kandidati slanjem elektronskih i SMS poruka, pišu li pisma biračima, telefoniraju li, a možda se služe još nekom metodom uvjeravanja i pridobivanja glasača.
Stoga ću se ovdje držati one poznate uzrečice Ludwiga Wittgensteina: Whereof one cannot speak, thereof one must be silent, pa o tome neću ni govoriti, no zato ću postaviti neka pitanja delničkim kandidatima na koja nisam čuo njihove odgovore, a svakako bih kao građanin Delnica želio znati što to naši vrli kandidati misle ili nam pak spremaju, posebno u svezi realizacije nekih najavljenih kapitalnih ili razvojnih projekata.
Na Radiju će ih voditelj pitati previše općenita pitanja, pa sami kandidati moraju dobro razmisliti hoće li ponavljati opća mjesta iz svojih programa, govoriti odveć nam dobro poznate floskule (da treba zapošljavati ljude, pomagati obrtnike, razvijati gospodarstvo, privlačiti investicije i tome slično), ili će to vrijeme iskoristiti za informiranje građana  i motiviranje birača nekim svojim konkretnim prijedlozima, posebnim pristupom, a možda izvuku i kakav as iz rukava.
Ja ovim putem želim kandidatima postaviti sljedeća pitanja koja su meni interesantna, a vjerujem i većem broju mojih sugrađana. Možda su o nekim pitanjima, koja ću u nastavku postaviti, pojedini kandidati već izrekli svoja gledišta, no nije zgorega još jednom čuti što naši kandidati misle o sljedećem. Počet ću od turizma:

 Imaju li već možda naši kandidati ili tek misle prioritetno donijeti Strategijski ili akcijski plan razvoja turizma u Gradu Delnicama, ako dođu na vlast?
 Hoće li Grad Delnice pod njihovim vodstvom financirati izgradnju novog hotela u Delnicama na mjestu Stare ambulante, ili će možda primijeniti neki drugi model za izgradnju hotela? (Ovdje posebno treba imati u vidu da pojedini smještanji objekti na našem području posluju s gubicima. Primjerice, Lovački dom u Delnicama već godinama posluje s gubicima od preko milijun kuna godišnje?!)
 Misle li budući gradonačelnici izraditi i kandidirati Projekt turističko-sportsko-rekreacijskog centra Petehovac-Polane za dobivanje sredstava iz vanjskih fondova?
 Misle li ozbiljno nastaviti projekt stare garniture o izgradnji pet plastičnih skakaonica podno Japlenškog vrha? Misle li da takav projekt Delnicama zbilja treba?
 Hoće li obnoviti projekt izgradnje sirane, toplane i nekih drugih objekata na području Grada?
 Kako gledaju na činjenicu najavljenih ulaganja Županije i Grada Rijeke u izgradnju SRC Platak, u izgradnju ceste i dovođenje vode na Platak, posebno kad imamo na umu da će to raditi Goranski sportski centar, koji sve više gubi atribut goranski. Time će GSC imati manje potencijala, ali i sredstava za ulaganja u neke goranske sportske i turističke projekte, koji bi bili puno isplatljiviji i korisniji, i za Gorane i za Riječane, od Platka!
 Misle li da bi trebalo osnovati Goranski turistički klaster i kako će zapravo konkretno unaprijediti rad Turističke zajednice Grada Delnica?
 Misle li bolje nego što je bilo do sada u razvoj turizma uključiti Nacionalni park Risnjak, koji zapravo mora biti okosnica turističkog razvoja crnoluškog područja? Kako to misle učiniti?
 Koji će im biti prvi konkretni potezi na revalorizaciji i razvoju Kupske doline? Kako pri tome kane unaprijediti suradnju sa susjednom Slovenijom, nakon ulaska Hrvatske u EU?
 Kakvu će međunarodnu i međulokalnu politiku voditi? Hoće li obnoviti veze s postojećim gradovima prijateljima ili pak uspostaviti veze i odnose s novim partnerima? Iz kojih europskih regija ili država?
 Kako misle obnoviti i staviti u funkciju neiskorištene objekte na području Grada Delnica i kako ih sačuvati od propadanja? Pri tome ne mislim samo na objekte u vlasništvu Grada Delnica. To su, na primjer, Stara šumarska škola, bivše kino Partizan, tzv. Degijeva kuća na stadionu, zgrada bivše milicijske stanice, ali i stari mlin na Željezničkoj stanici, a da i ne spominjem famozni Tranzit bar u blizini Inine benzinske postaje.
 Misle li pokrenuti projekt osnivanja Etnografskog (ili Zavičajnog) muzeja i smjestiti ga u Staru šumarsku školu, dakako, uz pomoć EU fondova?
 Kakav uređaj, tehnologiju ili metodu kane koristiti za izgradnu pročišćivača na kraju Grada?
 Kako će se konačno sanirati deponij Sović laz i kakva će biti njegova buduća funkcija?
 Hoće li se Grad Delnice jače angažirati u konačno dovršenje Goranskog vodovoda, koji je strateški važna investicija, ne samo za Gorski kotar, već i za cijelu Zapadnu Hrvatsku?
 Misle li kandidati da je realno ove godine započeti s najavljenom višemilijunskom rekonstrukcijom Supilove ulice, posebno s obzirom na ovogodišnju smjenu gradske vlasti, loše punjenje Gradskog proračuna, a također i posebnu proceduru prijave projekta?
 Hoće li nastaviti projekt stare gradske vlasti o izgradnji Dječjeg vrtića koji je procijenjen na blizu 15 milijun kuna? Ima li Grad u ova teška recesijska vremena novaca za to?
 Kako dalje misle razvijati Radio Gorski kotar, u kakvim vlasničkim okvirima i s kakvim razvojnim planovima?

Mogao bih postaviti još niz pitanja, no i to je dovoljno, možda i previše, da vidimo što nam to spremaju kandidati za gradonačelnika Delnica. Ako dobijem poneki odgovor, rado ću ga objaviti na blogu.

P.S. Dok sam pisao ovaj osvrt, na Facebooku sam u međuvremenu objavio jedan post, pa ga ovdje objavljujem, jer je i to konkretno pitanje za kandidate za delničkog gradonačelnika:
“U Delnicama ponovo vlada epidemija crijevne viroze. Ljudi su zabrinuti jer ne znaju koji je pravi uzrok brojnih oboljenja, pa kolaju svakakve priče. Kad nema prave informacije onda lako krenu glasine i lažne informacije. Kao građanin Delnica želio bih biti na vrijeme i objektivno informiran i o tome slučaju. Zašto šute nadležne gradske službe, zašto nema nikakvih informacija nadležene epidemiološke službe? Je li možda uzrok viroze, koja traje već skoro dva mjeseca, voda za piće? Zašto rijetko ili nikada ne dobivamo informacije o kvaliteti vode za piće? Te bi informacije trebalo redovito objavljivati putem Radija ili na gradskoj web stranici. Možda bi građani trebali skupiti novac i platiti jednu neovisnu stručnu analizu delničke vode?! Znam da su svi zaokupljeni s izborima, no preporučam kandidatima da se u svojim nastupima pozabave i tim pitanjem i kažu biračima - hoće li redovito informirati građane o kvaliteti vode, ali i zraka (da ne spominjem lokacije) na području Grada Delnica, kad dođu na vlast. Volio bih čuti njihove odgovore, ali i pročitati odgovore mojih FB prijatelja i svih ostalih koji pročitaju ovaj moj post.”

gorskikotar @ 10:55 |Komentiraj | Komentari: 48 | Prikaži komentare
<div style="width: 475px; background-color:#FFFFFF;"><iframe style="overflow:hidden;border:none" allowtransparency="true" width="475" height="205" src="http://www.weather-forecast.com/locations/Delnice/forecasts/latest/threedayfree" scrolling="no" frameborder="0" marginwidth="0" marginheight="0"></iframe> <div style="width: 475px; height: 50px"><p style="text-align: left; color: #669900; font-size: 12px;" id="cmt"><a href="http://www.weather-forecast.com/locations/Delnice/forecasts/latest?utm_source=weather_feed&utm_medium=web&utm_campaign=weather_feed"><img height="37" width="130" border="0" alt="Weather Forecast" src="http://www.weather-forecast.com/images/weatherlogo_130.gif" style="float: left; width: 130px; height: 37px; margin: 0 5px 0 8px;"/></a><a style="color: #669900; text-decoration: underline;" href="http://www.weather-forecast.com/locations/Delnice/forecasts/latest?utm_source=weather_feed&utm_medium=web&utm_campaign=weather_feed"><font face="Georgia">View Detailed 10 Day Weather Forecast for Delnice, webcams, weather maps & more at Weather-Forecast.com</font></a></p></div></div></font></a></p></div></div>
Nema zapisa.
Arhiva
« » stu 2014
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Izdvojeno
Brojač posjeta
75623
Kontakt
  • E mail adresa bloga Gorski kotar:
    blog.gorskikotar@gmail.com
 
Index.hr
Nema zapisa.